Klaun Van Trenda - poezija

Razum i osjećaji,

To je ono u meni što se bori,

Nijedno pobijediti neće,

Moje srce često ostaje bez sreće.

Poželim nekoga tko stvarno treba mene,

Netko će čuti moj glas.

 

Samo govorim, ne čujem ništa više,

Na papiru ljubavi se crna sjena riše.

Ne vidim, govore mi gdje je razum!?

Ne čujem, govore mi što osjećam!?

Poželim nekoga tko stvarno treba mene,

Netko će čuti moj glas.

 

O životu koji živi, više ne govorim,

Ljepotu koju vidim, više ne gledam.

Stazama kojima želim hodim,

Život prema ljubavi oprezno vodim,

Skrivene tajne uhodim

I tad poželim nekoga tko stvarno treba mene,

Netko će čuti moj glas.

ti si veci tvorac rijeci, svaka cast,super ti je ovaj post

ma je zakon

- ovaj blog je otišao u krivom smijeru. kada sam ga pokrenuo, zamisao je bila fotografija i poezija. naime, tada nisam imao digitalni fotoaparat pa sam fotografije uz poeziju odgađao i odgađao mjesecima. sada ću to pokušati promijeniti.

- izbrisao sam sve stare postove, tako da počinjem iz početka. kako će sve to izgledati, uskoro ćete saznati. do tada uživajte u praznom blogu

hvala na komentaru, ali ja pisanje drzin nak ili cu pisati na papir ili na blog, a na blogu mozda netko procita, jer papir nikad ne bi ikome pokazala, a ovdje sam dosla da vidim kako je, i malo je drugacije, a u biti je isto:), do citanja nadam se da ces uskoro nastaviti pisati